Osobno

Na teniske terene počeo dolaziti još sa tri godine kao pratnja svome ocu Nerfidu zvanom Neno, inače teniskom treneru… Majka Žaneta … Ima šest godina mlađeg brata Zlatana koji takođe igra tenis… Ozbiljno počeo trenirati sa šest godina u klubu Classic Sarajevo, u kome je i danas, gdje mu je trener bio, kako tada tako i danas, otac Neno… Bavio se i nogometom i skijanjem… Prve turnire igra već sa sedam godina, doduše samo u BiH… Sa deset godina takmiči se i u Hrvatskoj i Srbiji… Sa 12 osvojio Evropsko prvenstvo u Italiji… Osnovnu školu Safvet-beg Bašagić i srednju (prve dvije godine u Prvoj, a ostatak u Petoj gimnaziji) završio u Sarajevu… Govori bosanski i engleski jezik… Uživa u nogometu, skijanju, druženju…

Nekada su mu idoli bili Patrick Rafter i Carlos Moya, ali je sve zasjenio Roger Federer… Voli igrati na zemlji i travi… Od 10. godine igra sa Wilsonovim reketom… Godine 2004. pobjednik nezvaničnog European Championship 12 & under in Roma 22° Lemon Bowl i to bez izgubljenog seta. Iste godine odigrao ukupno devet turnira i na svima pobijedio – skor u mečevima 45:0, a u setovima 90:4… U juniorskoj konkurenciji počinje igrati 2008. i u avgustu osvaja turnir u Skoplju (Makedonija), u Malom Lošnju (Hrvatska) igra finale, a u Podgorici (Crna Gora) polufinale… 2009. dvostruka kruna u Casablanki (Maroko) i Pančevu (Srbija)…
U konkurenciji do 14 godina bio 6. na listi TE, sa 16 godina bio 3. na istoj listi, a kao junior, na listi ITF-a bio takođe 3… U juniorskoj konkurenciji najveći uspjesi 1. mjesto na Evropskom prvenstvu, zatim bronzana medalja na Olimpijadi mladih u Singapuru, te nastupi na tri grand slama (Roland Garros, Wimbledon i US Open, gdje mu je najveći domet četvrtfinale u Londonu) – sve 2010. godine

Najvažnije u karijeri

2011 - U januaru igra dva futuresa u Izraelu, tačnije kvalifikacije za te turnire i na drugome uspijeva te prolazi i u 2. kolo glavnog turnira. A na prvome osvaja svoju drugu dubl titulu u karijeri, u Eilatu (Izrael, tvrda podloga), a partner mu je Ismar Gorčić (BiH). Prvi dodir sa ATP konkurencijom ima u kvalifikacijama za Zagreb (kraj januara), a na startu ga zaustavlja Blaž Kavčič, SLO, 06, 46. Na dva futuresa u Hrvatskoj, u februaru, troši prve dvije juniorske pozivnice – prva je bez efekta jer je bolji Timo Nieminen (FIN), sa 46, 75, 16, dok sa drugom dospijeva u 2. kolo i gubi od Davida Gueza, FRA, sa 26, 46. Sezonu zemljanih terena otvara u Italiji, gdje prolazi kvalifikacije i u 1. kolu pobjeđuje Andreu Arnaboldija, ITA, sa 76(1), 61, a zatim ga zaustavlja Razvan Sabau, iz Rumunije, sa 64, 46, 26. Maj donosi odlične rezultate – na futuresu u Sarajevu igra prvo polufinale (poraz od zemljaka Tomislava Brkića, 61, 16, 36), a u Brčkom osvaja prvu singl titulu u profesionalnoj karijeri (u finalu slavio protiv takođe zemljaka Aldina Šetkića, sa 63, 57, 75), dok u Kiseljaku staje u polufinalu (poraz od Jozefa Kovalika, iz Slovačke, sa 67(5), 60, 36). Krajem maja sa Gorčićem igra još jedno dubl finale (bh. futures u Kiseljaku). Sve mu to donosi značajn skok na rang-listi – 13. juna je već 604. U drugoj polovini juna ide na srbijansku turneju i iz sedmice u sedmicu napreduje – 2. kolo, pa finale u Beogradu i to iz kvalifikacija (izgubio od Francuza Axela Michona, sa 67(8), 64, 57), a na futuresu u Beogradu (Srbija), u timu sa A. Šetkićem, BiH, osvaja treću dubl titulu. U avgustu, takođe u Srbiji (Novi Sad), igra novo finale u dublu, a partner mu je Nikola Čačić, SRB. Krajem avgusta seli u Hrvatsku i, nakon polufinala u Vinkovcima, osvaja duplu krunu u Osijeku, s tim da u singlu ne gubi niti jedan set (partner u dublu Mate Pavić, CRO). Nagrada je 460. pozicija na ljestvici ATP-a od 12. septembra i 384. među dubl igračima.

U septembru igra Davis cup, u duelu Druge divizije Evro-afričke zone između Danske i  Bosne i Hercegovine, gdje gubi od Martina Pedersena, sa 63, 16, 46, 16.

Završnica godine je fenomenalna – prvo osvaja 15.000 vrijedni futures na zemlji u Dubrovniku /u finalu savladao Čeha Mareka Mihalicku, sa 64, 76(4)/, a onda četiri sedmice kasnije osvaja i četvrtu titulu u sezoni i karijeri i prvu na tvrdoj podlozi. Riječ je o futuresu u Antalyji (Turska), a u finalu je bio bolji od Ivana Bjelice, SRB, sa 61, 61. I na tom turniru osvaja i dubl titulu (sa A. Šetkićem), četvrtu u sezoni i petu u karijeri. Kalendarsku godinu završava kao 339. singl i 355. igrač u dublu.

 

2010 -  Krajem februara igrao prvo četvrtfinale i to na dvoranskom futuresu u Sarajevu /izgubio od Finca Henrija Kontinena, sa 36, 67(4)/… U julu debitovao u Davis cupu, Druga grupa Evro-afričke zone, pobjedom protiv Estonca Vladimira Ivanova, sa 26, 60, 62, 63, kojom je donio ukupni trijumf reprezentaciji Bosne i Hercegovine protiv Estonije (3:2)… U oktobru osvojio prvi pobjednički trofej – dubl titulu (partner Tomislav Brkić, BiH), na futuresu u Dubrovniku, Hrvatska, a u finalu su nadigrali hrvatski par Kristijan Mesaroš / Marin Milan, sa 26, 61, 11/9, što mu je donijelo 903. poziciju u prvom pojavljivanju na dubl listi ATP-a.

 

2009 –  Početkom septembra, na futuresu u Osijeku, Hrvatska, osvojio prvi bod u profi konkurenciji (pobijedio Tonija Androića, CRO, sa 61, 62), te debitovao na ATP listi 14. septembra na 1680. poziciji.

 

2008 – Debi u profesionalnoj konkurenciji imao u Sarajevu (mart, dvorana) u 1. kolu kvalifikacija za challenger (izgubio od Jaspera Smita, NED, sa 63, 16, 36)

Osvrt na 2012. godinu

Januar – Sezonu otvara u Antalyji, u Turskoj, gdje igra futurese na tvrdoj podlozi i dolazi do prvog pobjedničkog trofeja u takvim uvjetima. Na putu do finala padali su, između ostalih, Bugarin Dimitar Kutrovsky (64, 64), Ukrajinac Ivan Sergeyev (62, 46, 60), a u finalu i Austrijanac Nikolaus Moser, sa 64, 76(4). Sjajnu sedmicu upotpunjuje osvajanjem pobjedničke titule u dublu (u timu sa A. Šetkićem)

Februar – Igra samo jedan turnir – futures u Hrvatskoj (dvorana, brza podloga) – i dolazi do četvrtfinala, gdje ga zaustavlja Britanac Richard Bloomfield (63, 75, 26). Osjetno napreduje na rang-listi ATP-a, pa je već 13. na pragu top 300 (303. je). Nastupa za Davis cup reprezentaciju Bosne i Hercegovine, koja u Ankari, u okviru prve runde Druge divizije Evro-afričke zone, pobjeđuje odgovarajuću selekciju Turske.

Mart – Početak mjeseca u znaku debija na nekom od ATP challengera. Naravno, riječ je o sarajevskom turniru tog ranga, a (WC) Džumhur ne uspijeva proći pored sunarodnjaka i sugrađanina (WC) Aldina Šetkića (63, 57, 36). Nakon toga ide na kraću italijansku turneju, u Trento i, posebno, Cividino, gdje naprosto oduševljava domaćine. U Trentu je stigao do polufinala, a u finalu Cividina je stradao Francuz (4) Charles-Antoine Brezac (64, 64). Mediji u Italiji su ga prozvali „malim Đokovićem“. Trijumf u Cividinu je bio 2. u ovoj godini, prvi u karijeri u dvorani, a doprinio je novom zvučnom napretku na ATP rang-listi – po prvi put ulazi u top 300 (2. aprila je 292.).

April – Nakon nastupa u Davis cupu (izgubio od Uladzimira Ignatika, 36, 67(4), 36, i Dzmitryja Zhyrmonta, sa 16, 57, u porazu BiH od Bjelorusije, u Minsku, u dvorani i na tvrdoj podlozi), odlazi na prvu pravu profesionalnu turneju i to u Latinsku Ameriku. Odigrao je tri challengera na zemlji (Blumenau, Santos, Sao Paulo) i to tako da je samo na prvi ušao direktno, dok je za nastupe na ostala dva morao proći vrlo jake kvalifikacije. Svaki put je došao do 2. kola glavnog turnira, a posebno je odjeknula njegova pobjeda na startu Santosa, kada je eliminirao 2. nosioca Blaža Kavčiča, SLO, u tom trenu 104. na svijetu, sa 64 46 64. U timu sa B. Kavčičem stigao je do polufinala dubla u Sao Paulu. Vrijedan je i trijumf u 1. kolu Sao Paula nad 8. nosiocem Carlosom Salamancom, iz Kolumbije, 176. na ATP listi, sa 63 64. Kraj mjeseca je dočekao kao 253. igrač svijeta.

Maj – Tradicionalno je u znaku serije bh. futuresa (pet turnira u nizu), a Džumhur je ove godine igrao na četiri i briljirao – pretrpio je samo jedan poraz (2. kolo u Sarajevu, a koban je bio Filip Horansky, SVK, sa 36, 46). Pobjednički pehari su pokupljeni u Doboju (u finalu savladan Francuz (4) Florian Reynet, sa 60, 46, 60), zatim u Brčkom, gdje je u polufinalu bio bolji od (4) Nikole Mektića, CRO, sa 64, 61, a u finalu od (3) Tonija Androića, CRO, sa 76(2), 62, dok je u Kiseljaku u polufinalu nadigrao (4) Tomislava Brkića, BiH, sa 62, 63, a za najvrijedniji trofej i (5) Slovaka Norberta Gombosa, sa 63, 76(3). Ovakva žetva pobjedničkih trofeja (na početku juna ih je imao već pet u 2012. godini, a ukupno osam u posljednjih godinu dana!) nije mogla ostati bez odraza na ranking – Damir je napravio novi veliki napredak i 14. maja je bio 234. igrač svijeta, a dvije sedmice kasnije već i 227, što mu je donijelo direktni ulazak u kvalifikacije za Wimbledon.

Jun – Odlazak u Košice (Slovačka, 30.000 eura, zemlja) bio je pun pogodak. Damir je direktno ušao u glavni turnir i odigrao prvo četvrtfinale i polufinale u ATP konkurenciji, gdje je izgubio od Nijemca Simona Greula, lanjskog pobjednika ovog turnira i svojevremeno 55. igrača svijeta (22. 3. 2010.). U Košicama je ostvario još neke rekorde – najviše osvojenih bodova (29) i novca na jednom turniru, te rekordni ranking na ATP listi.